Već dugo smo usidreni u luci straha i pokornosti. Plašimo se da iznesemo svoje stavove jer će nam možda doći glave, zdravlja, posla, ocjena. Istovremeno se ponizno savijamo i pokorno klanjamo vladarima naše otete slobode. Strah nas je da se ne poremete stabilnost i mir.
izvor: vijesti.me, piše: Nemanja Tepavčević
Nekad mi se čini da se najdublji korijen problema u crnogorskom društvu može opisati riječju koju nijesam imao prilike susresti u drugim jezicima osim u ovim našim sa ex-Yu prostora – strahopoštovanjem.
Vjerovatno se ovaj fenomen vuče još iz doba druga Tita koji je pored poštovanja koje je uživao širom zemlje i svijeta, bio i izvor straha kod (ne)istomišljenika. Možda čak i seže u neke dalje istorijske epohe u kojima su Crnogorci bili poznati po obožavanju svojih lidera, ili pak potiče iz određenih vjerskih rituala.
Bez obzira na njeno porijeklo, ova pojava je mutirala u njenu još izopačeniju verziju – strahopokornost. U mojim očima, nijedna mafija ni razni nadzemni ili podzemni, nebeski ili zemaljski vladari, ili u kakve god vjerujete da diriguju našim životima, nijesu strašniji od ove zlikovke. Ona je jedna od glavnih osumnjičenih za liberticid u Crnoj Gori.
Kao takva, strahopokornost se najoštrije kosi sa demokratskim načelima čiju srž je neophodno razumjeti, a zatim i sprovesti u djelo da bismo, osim geografsko-kulturološki, i idejno postali dio evropske priče.
Boreći se sa nesanicom, u posljednje vrijeme sam ko zna koji put pregledao više desetina video snimaka koji nedvosmisleno dokumentuju rad nekadašnjeg Liberalnog saveza.
Budući da pripadam generaciji rođenoj krajem 80-ih, kroz maglu se sjećam ludila 90-ih, ali je jedna slika ostala upečatljivo usječena u moje sjećanje – maltretiranje jedne klinke od strane druge djece, koje bi bilo bezazleno da nije bilo proizvod sveopšteg mentalnog haosa koji je uništavao zdrav razum roditelja, a time trovao sedmogodišnjake.
Sjećam se verbalne torture nad plavokosom djevojčicom koju su nazivali pogrdnim imenima čije značenje tada nijesam ni znao, a svemu tome uzrok je bio što njeni roditelji bijahu pristalice LSCG, u gradu Novome koji ni danas nije u potpunosti raskrstio sa greškama svoje prošlosti.
Vidjevši kako je prolazilo malo nevino stvorenje čija se porodica zalagala za luču vrijednosti koja je sijala sa Cetinja, njeni istomišljenici su vjerovatno podlegli autocenzuri, te se odlučili na ćutanje. Kako se u mojoj porodici rijetko govorilo o politici, osim što je Titov portret dugo krasio zid jedne sobe, odgovore o misterioznom LSCG sam tražio u školi, na ulici… Tako su se redali epiteti izdajničkog, ustaškog, antisrpskog, lažnog da bi se okarakterisao taj pokret.
Video snimke koje sam pomenuo, da je sreće, tzv. Javni servis emitovao bi svakog dana da opere sramne mrlje koje su navučene na jedini trezveni dio stanovništva ove države, koji se suprotstavljao masovnom divljaštvu 90-ih.
Svaki govor nekadašnjeg lidera LSCG odisao je argumentovanim stavovima, miroljubivim tonovima koji su pozivali na EU vrijednosti i ispravljanje istorijske nepravde nanesene Crnoj Gori u proteklom vijeku. Na jednom snimku iz ’93. podsjeća se na barikade koje su spriječile liberale da uđu u Zetu i predstave svoj program.
S jedne strane slobodoljubivost, intelektualno rezonovanje i staloženo obrazlaganje problema. S druge, bahatost i neukus, prijetnje i nerazumijevanje. Usljedile su godine koje je tranzicija pojela i potom izbacila u kanalizacioni odvod opšte dezorijentisanosti.
Već dugo smo usidreni u luci straha i pokornosti. Plašimo se da iznesemo svoje stavove jer će nam možda doći glave, zdravlja, posla, ocjena. Istovremeno se ponizno savijamo i pokorno klanjamo vladarima naše otete slobode. Strah nas je da se ne poremete stabilnost i mir. Pokorno se pretvaramo u beznačajne individue pred moćnim mentalnim pendrecima izlizanih partijskih programa ovakve vlasti i ovakve opozicije. I na toj strahopokornosti, i jedni i drugi temelje svoje djelovanje.
Istina, bilo je pokušaja nakon umiranja LSCG da se izrodi kvalitetna alternativa. Sjećam se, već kao fakultetlija, optimizma koji je ulivao PzP sa konkretnim idejama, sa promocijama koje su okupljale sve građane Crne Gore bez osvrta na podjele koje nam nameću. Uzalud.
Danas je to samo još jedno veliko razočarenje. Sjećam se i skorijeg buđenja građanstva mobilizovanog kroz Facebook. Nije prošlo ni par nedjelja a da maske nijesu pale. Sve splasne u određenom trenutku jer ne postoje precizno definisani ideali kojima se teži.
Ne može nijedan pokret, organizacija ili partija da se deklarativno zalaže za poštovanje evropskih načela demokratije, a da se u trenucima slabosti pokaje i selektivno bira ono što odgovara politici ubiranja jeftinih poena kod rasprodatog biračkog tijela.
I onda nam analitičari sviraju o mogućnosti probijanja leda novom građanskom partijom. Naravno da bi svježa i čista lica ublažila posljedice liberticida i vratila nadu u promjene. Ali ako nam se desi još jedan promašaj, eto nama novih priča o sokolima i orlovima, ajkulama i delfinima.
Te stoga ćutimo, kao g. Marović. Vršimo autocenzuru nad svojim mislima. Mentalna fotografija je toliko izobličena, da sâmi sebi postavljamo zrna pasulja da na njima klečimo i pružamo prste da se po njima sâmi šibamo. Koliko se nas koji najiskrenije želimo svoj trud i rad uložiti u boljitak države Crne Gore i svih njenih građana, zapita zašto riječi poput onih starih cetinjskih liberalnih, nailaze na gluve uši? Možda zato što govorimo bez glasa.
Nema dovoljno hrabrosti da se razbije ciklus straha. Nema dovoljno samopoštovanja da bismo prestali ljubiti lance i pokoravati se pred onima koji nas tlače.
U amfiteatrima pariskog Instituta za političke nauke prisustvovao sam strastvenim debatama profesora i studenata, kritičara francuske vlasti i opozicije. Organizovana su intelektualna sučeljavanja da bi se pokazala programska praznina promašenih političara.
Univerzitetske sale Oxforda bruje o istraživačkim radovima koji nastoje odgonetnuti uzroke lošeg vođenja politike ili nezamislivo bučne anti-EU propagande koju šire desničarski tabloidi.
A iskreno se nadam da griješim kada mislim da su crnogorski intelektualci, akademici, studenti, novinari, političari i mnogi drugi, ozbiljno zauzeti angažmanom u autocenzuri. Jer ako ćutimo i ne mislimo, onda i ne postojimo.
javniservis.me 
Svako dobro za autora teksta i samo da je nas vise takvih i da se povezemo,
Nemanja kaze:
…………Sve splasne u određenom trenutku jer ne postoje precizno definisani ideali kojima se teži…………
——————————————————————————————————-
zato postovani,TEPAVCEVICU:
10 osnovnih principa klasičnoliberalnog-libertarijanskog viđenja društva i ispravne uloge države:
1) Sloboda kao primarna politička vrijednost
2) Individualizam
3) Skepticizam prema vlasti
4) Vladavina zakona
5) Civilno društvo
6) Spontani poredak
7) Slobodno tržište
8) Tolerancija
9) Mir
10) Ograničena država
PRINCIPI , koji bi nas mogli magnetski drzati na okupu.
ZA SLOBODU!
Grdno se prevario poshtovani AUTOR , da nama nedostaje HRABROST, HRABROST JE DEMOSTRIRANA na svim MITINZIMA od GAZIMESTANA do POTONJIH DEMONSTRACIJA kad je CGa priznala KOSOVO, HRABROST U OGROMNIM KOLICHINAMA DA VAS STRAH UZME OD TOG FANATIZMA I MRZNJE koja se valjala shirom CGe, 90% Crnogoraca je bilo spremno da POGINE za ZLOBA&MIRU&MARKA&MOMIRA&MILA uz svesrdnu pomoc sa DRZAVNE BASTILJE E-MILA, koji i dan danas HRABRO BRANI BRACU SRBE i spreman je zivot polozit na OLTAR SRBSTVA, u njihov TABOR ne hvali HRABROSTI, nego u nash CRNOGORSKI, protov kojeg rade javno i tajno, DRZAVNA I DESETAK TAJKUNSKIH TELEVIZIJA I SHTAMPANIH MEDIJA, RATNIH I ANTIRATNIH PROFITERA,
koji ne mogu mirno da zaspu od GRIZE SAVJESTI, jer su IZDALI LIBERALNU IDEJU CHISTU KAO SUZA,
i sa Djavolom pocheli TIKVE DA SADE,
e sad se TIKVE MORAJU LOMIT O NJIHOVOJ GLAVI, jer ANDJEO GABRIJEL-DZIBRIL -SLAVKO nije SVETAC nego GRESHNIK, jer nije uzeo u obzir, da je POHLEPA za zemaljskim BOGASTVIMA, u-se, na-se i pod-se,
mnogo jacha od LJUBAVI ZA CGu i njene GRADJANE, da je LICHNI PUPAK&SHUPAK, vazniji od svake IDEOLOGIJE, VJERE I NACIJE.
JEDINI STRAH KOJI MOJI CRNOGORCI-SRBI I OSTALI OSJECAJU je, da ce ostati bez svoga dijela, da nece ZAKUCHIT VELIKO PARCHE TORTE OD SVAKE SORTE, zato CUTE KA´SVETO, jer NAMA NISHTA NIJE SVETO, lishe nasheg PUPKA&SHUPKA, chak ni najblizi, zato i imamo na desetine hiljada ZIRANATA, nashe NAJMILIJE KOJE SMO OJADILI I UGROZILI, jer nas ZABOLJE PALAC ZA LJUBAV, mi smo SREBROLJUPCI, majku bi rodjenu unovchili velika vecina mojih sugradjana, da ne trepne OKOM.
ovo ti je tacno u vezi krabrosti…ali ipak donekle…do kosova, tj. bez kosova, ipak je prifalilo mudah..kad je ponovo trebalo ici na gazime…
Nemanja je potpuno u pravu… I zato…. ćutimo. :(
Strah, nepoverenje i neiskrenost uhvatili su u nekim zemljama tako dubok koren da ljudi ne mogu više da nađu vedar izraz lica ni slobodan, prirodan način pristupanja drugom čoveku. Njihovi stari vekovima su robovali ili su sami vladali nad ljudima i držali ih u potčinjenosti. To ih je naučilo da se drugima obraćaju ili ponizno i udvorički, kad govore sa višim i moćnijim, ili grubo i nadmeno, kad imaju posla sa nižim i slabijim od sebe. A njihovi potomci, evo, vuku još i sada za sobom te maske predaka, iako za njih već odavno nema razloga ni opravdanja. – Ivo Andrić
Ja bih ovaj citat izdvojio kako bi ga sto vise ljudi procitalo.
Ne volim da izlazem narode i nacije u izlog,
ali sam primijetio tu karakternu osobinu kod PAKISTANACA, toliko su neka ponizni da se chovjeku smuchi, a toliko arogantni prema najemnicima u restoranu ili taxiju, da chovjek pozeli, da mu shklepi shamar na licu mjesta,
nije lako biti pod Englezima toliko vremena, taj kolonijalizam reze ljudske dushe u kocke.
Samoupravljanje je VRATILO DOSTOJANSTVO ZAPOSHLJENIH U BIVSHOJ JUGI, ali i napravilo LJENCHUGE DRCHNE I PRCHNE od mnogih.
A propos polazne teze, koliko ja znam engleska rijec ‘awe’ znaci nesto vrlo slicno strahopostovanju, tako da se u tom dijelu ne bih slozio s autorom. Nismo mi Crnogorci nikakva posebna zivotinjska vrsta, i mislim da ne treba na sve nacine traziti po cemu smo najgori/najbolji na svijet i u Beograd, jer sve je to ipak ljudska psihologija, samo sa lokalnim osobenostima, kao zacinom. Slazem se, naravno, da te lokalne mentalitetske osobenosti igraju veliku ulogu, ali ne treba pretjerivati u naglasavanju istih.
U ostalom se slazem, no takvi su nam dometi. Nijedan od naroda na Balkanu nije prebolio neke djecije bolesti, i dok to ne odlezimo, napredak ce biti spor i bolan.
Vlado, vec su na portalu “Vijesti” komentarisali rijec strahopostovanje zbog cega sam ponudio dodatno objasnjenje na mom blogu. Nijesam lingvista tako da ne mogu suditi s autoritetom, ali iz mog iskustva AWE ima vise primjesa straha nego postovanja, kao neki vid neobjasnjivog divljenja (sto ne mora znaciti i postovanja) prema necemu/nekome. Slicno tome rijeci REVERENCE ili VENERATION imaju veliku dozu postovanja ali ne sadrze toliku kolicinu straha. Tako da kombinacija ove dvije, i njena upotreba i znacenje, te posljedice po ponasanje jedinki su po meni licno, prilicno jedinstvene u CG a naravno da se nalaze i u nekim drugim ex YU drzavama.
Slazem se da ne treba prenaglasavati CG jedinstvenost jer Srbija, Hrvatska, Bosna i Makedonija vjerovatno dijele veliku vecinu ovakvih osobenosti. Razlog zbog kojeg se fokusiram na CG je sto vjerujem da je moja duznost kao gradjanina CG da prvo pocistim svoje dvoriste, te se stoga ne usudjujem opsirnije zavlaciti u prljavi ves susjeda. Mislim da nasem treba ne samo temeljno otkuvavanje, vec da je zreo za ‘bachit’ i za kupit novi…(mislim na ‘prljavi ves’).
U svakom slucaju, drago mi je da na ovom sajtu autocenzura ne radi ni u priblizno onolikoj mjeri u kojoj generalno vlada u CG.
Pozz.
Nemanja,
posto ste, pretpostavljam, na Oxfordu, imacete pristup njihovom izuzetnom OED rjecniku: http://oed.com/view/Entry/13911?rskey=MskVrP&result=1&isAdvanced=false#eid
Tu, izmedju ostalog, stoji i “Dread mingled with veneration, reverential or respectful fear; the attitude of a mind subdued to profound reverence in the presence of supreme authority, moral greatness or sublimity, or mysterious sacredness.” Sem ako bas ulazimo u nijanse, ja bih rekao da je ovo, for all practical purposes, isti pojam.
Naravno da nisam mislio da relativizujemo stvari uporedjujuci se sa regionom. Prvo, i ja iskljucivo tezim da cistimo prvo svoje dvoriste, a drugo, takvog relativiziranja je i previse u raznim rezimskim medijima u Crnoj Gori. Htio sam da naglasim jednu tendenciju koju po sebi prepoznajem, a o kojoj cemo, ipak, jednom drugom prilikom.
Pozdrav!
“U svakom slucaju, drago mi je da na ovom sajtu autocenzura ne radi ni u priblizno onolikoj mjeri u kojoj generalno vlada u CG.”
A ja,u svakom slucaju,pozdravljam ovo zapazanje autora i to sto on to postuje.Istina i samo istina.Nema nista strasnije i nazadnije od zivota u lazi!