Gejjeokej – Sprajtjeolrajt

piše: Viktor Ivančić, Bilježnica Robija K.

Ja i moj drug Dino smo bili u prvoj murijskoj. U prvoj murijskoj su mene i Dina zablindirali u jednoj sobici. Tamo su rekli da budemo kuco jerbo da će nam zdrajfat face. Plus nam u sobici nisu dali ni vode ni sokića. Samo je svako malo u sobicu ugibao neki murac i zveknijo bi nam po penkalu i kacot. Onda su poslje u panduriju dogibali moji mama i tata i Dinovi tata i mama. Njih su uveli u kamcelariju od glavnog murca. Oni su tamo utiho sili na katrige. Glavni murac je sidijo za stolom prikoputa i listao je po papirima. Onda su mene i Dina isto doveli u kamcelariju i nacalili su nas da stojimo sa strane. Moji mama i tata su u mene gledali koljački. Dinovi tata i mama su u Dina gledali koljački. Glavni murac je koljački gledao u naše roditelje.

Onda je glavni murac rekao: „Vaša dica su sramota za ovi grad! Zbog takvih beštija se o Splitu govori kao o centru svih sranja! Zafaljujući takvim kretenoidima je Split posta grad u koji se od gada ne smi doć! A ja ka šef pandurije to više neću podnosit!“ Moji mama i tata i Dinovi tata i mama su mučali i gledali su predase. Murac je mavao sa kažimprstom i vikao je: „Ne samo da su bolesnici remetili javni red i mir, nego su gađali ljude u povorki sa bovanima i sa trulim pomidorima! Jedna žena je završila na hitni kiruški jer pošto su je zdimili u oko sa limenkom od sprajta! Molinvas lipo, sa limenkom od sprajta! I plus su vikali takve bljezgarije da se normalnom čoviku drob okrene! E pa ja stvarno ne znan ko je tu stoku odgaja!“ Moji mama i tata su rekli: „Mi nismo!“ Dinovi tata i mama su rekli: „Ni mi nismo!“

Onda je murac rekao: „A ne, ne, nećete se vi meni pravit tudumi! Saće ovi dva majmuna prid vama lipo sve priznat šta su srali! Da roditelji tačno vide kakve su propalitete i huligame izrodili! A poslišmo o kaznenim mjerama!“ Onda je murac iz papira uzeo zapisnik i okrenijo se prema meni i Dinu. Onda je on podviknijo: „Aj sad, pivajte! Jel tačno da ste, uz bacanje krutih predmeta sa namjerom da se nanesu teže ozljede nevinim građanima, prema koloni vikali ‘Ua pederi i pederice’ i ‘Doli debili i debilke’?“ Ja i Dino smo držali začepljene labrnje i gledali smo predase. Murac je rekao: „Jel tačno da ste uz to prema koloni drečali ‘Smrt ljuckim škovacama’ i ‘Vi ste sramota čovječanstva, gubo jedna gubaška’?“ Ja i Dino smo mučali i piljili smo u parket. Murac je nastavijo: „Jel tačno da si ti tamo livi, prije nego si onu gospoju punta sa limenkom u glavu, arlauka ‘Gejeokej – sprajtjeolrajt’?“ Dino je začepenzi i gledao je u plafonjeru. Murac je nastavijo: „Jel tačno da si ti tamo desni, prije nego si na povorku itnijo pitar sa cvićem marke đirani, svom forcom vika ‘Idite negdi drugo širit svoju bolest, degaši, jerbošmo vam svima jebat mater’?“ Ja sam šutijo i piljio sam predase.

Samo onda je moj tata promrmorijo: „Dobro sad, ako je gej okej, onda valjda ni hetero nije totalna koma…“ Glavni murac je spustijo zapisnik na stol i pogledao je mog tatu kilerski. Onda je on pitao: „Skužajte, o čemu vi pričate?“ Tata je slegnijo ramenima i mumljao je: „Pa to, mislim, o materama i spolnom općenju…“ Murac je dreknijo: „Pa jesil ti, prika, normalan, jebenliti jarca prasca?! Ja van lipo i ljucki tumačin kako su van dica banda huligamska, a ti me još pod podjebavaš, je li?!“ Tata je raširijo ruke i rekao je: „Dobro, dobro, to je bila samo mala tigresija… ne morate se odma žestit…“ Tu je u kamcelariji uletila tišinšuga na kvadrat. Onda je murac okrenijo se prema meni i Dinu i rekao je: „Jel imate vi dva monstruma šta dodat na ovi zapisnik?“ Ja sam rekao: „Imamo!“ Murac je značajski podignijo livu ombrvu i rekao je: „Da čujem!“ Ja sam rekao: „Mi bi još dodali da su nam ovde u panduriji opalili svakom po dvaes-tries penkala i isto toliko kacota!“

Onda je Dinov tata skočijo iz katrige i viknijo je: „Šta?! Jel to moguće da je mog malog cipala hrvacka pandurija?!“ Murac je naperijo prstom prema njemu i rekao je: „Sidi doli, prika! Budi sritan šta krembilu nismo glavu odvidali!“ Samo onda je moja mama podviknila: „A kako vas nije sram cipat malu dičicu, i to dok su nenaoružani! Znaš šta, bude li mi mališko ima kakve ozljede na glavi, majkemi božje ako vas neću tužit!“ Dinova mama je uletila: „I ja ću, časna rič! Još mi samo fali da mi mali oboli na mozak i postane ministar unutrašnji poslova!“ Murac je nišanijo sa prstom i rekao je: „Ti bi, gospoja, mogla malo manje pizdit, znaš!“ Dinova mama se napečila: „Ma nemoj? Da mi možda neš krehnit penkalu ili kacot?“ Murac je rekao: „A pogleaj se, ženska glavo, dižeš dreku zbog dva kacota, a mali ti je ženi skoro izbija oko sa limenkom od sprajta i vika joj da je pederica i debilka! To te ne jebe, je li?“ Dinova mama je arlauknila: „Neka joj ga je izbija! Tuka je dobila šta je zaslužila!“

Glavni murac je itnijo se unazad na katrigi sa zinutim ustima. Onda je on promrmorijo: „Ne mogu virovat, čoviče! Jel ja ovo dobro čujem?“ Moj tata je njemu rekao: „Čuješ ti odlično, prika! Više je nama prepun kua tih izopačenih skupina šta teroriziraju nas normalne i pristojne građane! Dobro su dica i napravila!“ Dinov tata je rekao: „Tako je! Nek te ljucke nakaze čine šta ji je volja, samo nek nas i našu dicu ostave na miru!“ Moj tata je rekao: „Lipo je gradonačelnik kaza da triba poštovat volju naroda! A narod ima volju da nekome rascopa glavu!“ Dinova mama je uletila: „Ma to je sve strava i ljuti nemoral, čoviče! I onda se još pokazivaju okolo, šire se ka kuga i male boginje!“ Murac je zlamenovao se sa raskobečenim očima.

Onda je moja mama njemu rekla: „Jel možda pandurija vodi računa kakvi oni prave štetočimski uticaj na našu mladež, a?! Jel o tome iko vodi brigu?!“ Moj tata je murcu rekao: „Jel misliš da bi mi tribali mirno podnosit da naša dica sutra postanu nenormalni i bolesni ka i oni?!“ Dinova mama je uletila: „Tačno! Oće dicu navuć sa spikom da su drugi i drugačiji, a ustvari su svi ista govna!“ Dinov tata je rekao: „Oni kolovođa im se nešto pravi pametan, a iz očiju mu se vidi da bi najrađe dira dečkiće za neću reć šta…“ Murac je opet zlamenovao se i rekao je: „Pa ne mogu virovat, čoviče! Kad vas ovako slušam, ništa se ne čudim šta su vam dica takvi siledžije i huligami! Lipi su kućni odgoj popili, neam riči…“

Moja mama je njemu rekla: „A daj šta tu brbotaš, majketi! Eno ti je mali miljon rulje napadalo i vriđalo ekipu šta se skupila na gej paradi, a ti si se uvatijo tlačit naše mališe!“ Onda je glavni murac nagnijo se prema mojoj mami i rekao je: „Gospođo, meni se čini da smo se mi nešto krivo skužili!“ Mama je rekla: „Šta bi se krivo skužili?“ Murac je zveknijo sa šakom po stolu i viknijo je: „Nisu vaša dica bila na nikakvoj gej paradi, glupsonice, nego su se majmuni nacalili ispred Gospe od Cukra! Onda su gađali ljude sa bovanima i vriđali svit šta je u koloni ulazijo na svetu misu!“ Tu je u kamcelariji opet uletila tišinčina. Moja mama je sa čudilom gledala murca drito u facu. Murac je isto nju streljao sa očima. Onda je mama nagnila se prema njemu i rekla je: „A šta ti mi drugo govorimo?“

Comments

  1. Djakomo Galanda kaže:

    Odlicno!

  2. Kakav je ovo car! :)

  3. Ne kontam zadnju recenicu, ali je tekst genijalan, kao i vazda!
    He-he, nisam znao da i u Split kazu ‘penkale’.

    • Ja sam ovako shvatio:

      Kad je mama rekla: „A daj šta tu brbotaš, majketi! Eno ti je mali miljon rulje napadalo i vriđalo ekipu šta se skupila na gej paradi, a ti si se uvatijo tlačit naše mališe!”, murac je mislio da ona misli da su malci bili na gej paradi, a ona je tad ustvari znala da su bili ispred Gospe, ali da murac ima pametnija i vaznija posla na paradi.

      Ne znam jesi li me shvatio, a nije iskljuceno da i ja grijesim :)

  4. Ova dva omladinca su se naljoskali i gadjali ljude koji idu na misu govoreci im da su i geji bolji od njih.

    Roditelji su ih branili, a policajac je mislio da roditelji misle da su oni bili na gej paradi. I kada je saznao da ih roditeljio brane znajuci da su gadjalio ljude kji su bili na misi :))

  5. I mene je zbunila zadnja rečenica. A ova je ključna, jer Dinov tata ne misli na splitskog Cimbaljevića vengo na svitog oca papu ;)

    Dinov tata je rekao: „Oni kolovođa im se nešto pravi pametan, a iz očiju mu se vidi da bi najrađe dira dečkiće za neću reć šta…

  6. Војин Николајевич kaže:

    Моћан писац, или публициста, за којег први пут чујем, или га читам, кроз овај текст. Захваљујем редакцији портала на преношењу овог текста, јер, иако је свијет мали, аутора, неким чудом!!, нисам примјетио, јер много читам, а сада је то сумњива категорија.

    Ипак, никад није касно:))

    Скоро исто, као некада давно, у Никшићу, када сам у већ, сада, срушеном биоскопу који се звао “Култура”, одгледао један филм, и по први пут, и једини, се вратио да погледам плакату са жељом да прочитам име режисера, који је послије неколико мјесеци добио Венецијанског лава! Послије освојио и Кан, Берлин, …

    Да не би било никаквих дилема, очигледно је да аутор Иванчић,не воли бацање камењима, гледано с моје тачке гледишта, на било кога и у било каквој прилици.

    Али направити овакав заплет, на тако маестралан начин…

    • Vojine,

      Ivancic je, uz Borisa Dezulovica i jos poneko zvucno ime, bio osnivac Feral Tribune-a, po meni najboljeg medija na ex-Yu prostorima tokom devedesetih. Njegova Biljeznica Robija K. Je kultna kolumna, a i knjiga koju ponosno posjedujem.

    • Војин Николајевич kaže:

      Елем, колико је свјетлосних километара ово далеко од наших самоубијеђених , примитивних, несензибилних, ликова списатељске ријечи, који својом баналношћу раде све апсолутно уназад и на своју и општу штету!

      Ти, елем, горштаци, који откривају своје “споловило”, умјесто да открију некада, па бар и у пролазу, нешто супротно свему томе.

      Браво, Викторе!

      • Војин Николајевич kaže:

        Поштовани Владимире,

        читао сам многе приче Дежуловића, Баздуља,…, колумниста које јако цијеним, али је ово вечерас било откровење.

        Оно се састоји у могућности немогућег, и не вјерујем да само нас, Балканце, то привлачи.

        Међутим, Иванчич је дигао летвицу коју треба прескочити, али то није тако сасвим, да кажем, лако?! И не треба је прескакати, ако се не може:)), већ констатовати, и покушати …. Учити, дакле…

        То је Божији дар, тај сензибилитет, форма, ексклузивна неочекиваност, маестрална реторика. Непрепознавање суштине ријечи, која, када се препозна изазива неравнодушност.

        Мало је таквих необичних личности, који причом о свом несрећом кружоку народа којем припадају, и желе му добро, преливају сопствене принципе на ошпшти ниво. Дакле, нас! И наших, несрећних кружока.

  7. tekst, totalna bomba

Odgovorite na Војин Николајевич Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.