Pošto je Novi Sindikata RTCG već godinama prinuđen da na crnogorskim sudovima i tužilaštvima traži, ne pravdu (bilo bi premnogo), nego “samo” Pravo , mogao se bezmalo isključivo uvjeriti bogatom dokumentacijom I iskustvom da je ovdašnje Pravosuđe pod totalnim tutorstvom IZVRŠNE VLASTI I, VEOMA VJEROVATNO, DRUGIH FORMALNIH TE NEFORMALNIH I OKULTNIH CENTARA MOĆI!
Novi Sindikat se takođe od 2007 (od osnivanja) UVJERIO da u Crnoj Gori NE POSTOJE NI OSNOVNA SINDIKALNA, PA BAR TIME NI LJUDSKA PRAVA!
Crna Gora je jedno veliko POZORIŠTE U KOME INSTITUCIJE, ORGANIZACIJE, PARTIJE… SAMO GLUME DEMOKRATIJU DOK JEDINO VLAST NE GLUMI KADA STVARNO PROGANJA I UNIŠTAVA SVOJE PROTIVNIKE, STVARNU DEMOKRATIJU I LJUDSKA PRAVA.
Zato se Novi Sindikat odlučio da vam kao otvoreno pismo uputi sljedeću pritužbu Predsjednika Sindikata I članice Izvršnog odbora predsjedniku Osnovnog suda u Podgorici čiji sadržaj, kao kap vode ilustruje naše drastično loše iskustvo zajedno sa dokumentacijom o očajnom stanju Pravosuđa u Crnoj Gori.
Ko želi da vidi I ko želi dokaze treba se samo obratiti Novom Sindikatu RTCG!
Dragan Janjić,
Predstavnik Novog Sindikata RTCG za odnose sa javnošću
*** ***
RADOVIĆ ZORANU
PREDSJEDNIKU OSNOVNOG SUDA
P.br.2645/10
PRITUŽBA
Da su riječi ministra Pravde Duška Markovića tačne da Crna Gora nema kredibilan sudski kadar, očit primjer je sudija Blažo Jovanić.
Zato Predsjedniče i Jovanić Blaža dodajte onoj listi „Memento mori“(redni broj 8).
Sudija Jovanić na ročištima nema na sebi sudijsku togu, čime bi pokazao autoritet sudije i kod stranaka vjeru u neprisrasno suđenje, čime krši Poslovnik suda, pa time i povjerenje.Umjesto povjerenje kod nas je izazvao nepovjerenje takvog stepena da imamo asocijijaciju da sudi neko lice sa reputacijom, koju ovdje nećemo pominjati, pogotovo gledajući njegov debeli zlatni lanac, nesakriven togom. E, taj sudija, sa zlatnim lancem, najdalje je od svih otišao u prkošenju zdravom razumu.
Evo zašto:
Svjedok Budimir Raičević, direktor Radja Crne Gore i neposredni rukovodilac tužilje Popović Mirjane, izjavljuje, i priznaje, na ročištu u oči sudiji Blaži Jovaniću, da je svoju radnicu Mirjanu Popović šikanirao i diskriminisao u dugom periodu, do dana suđenja. Sudija tu izjavu stavlja u zapisnik i u Obrazloženju Presude a „presuđuje“ da Mirjana nije šikanirana.
Izvršilac šikane, direktor Raičević, priznaje da je šikanirao tužilju Mirjanu, po principu „praznog stola“ izjavom da joj nije davao nikakve poslove a posebno one određene sistematizacijom radnih mjesta, te da joj nijesu ni stvoreni minimalni uslovi za rad. Svjedok priznaje i to da je Mirjanu diskriminisao tako što joj je htio dati poslove, za koje je Mirjana i kvalifikovana kao iskusni pravnik, a to su poslovi vezani za rješavanje problema na Savjetu RTCG, poslovi Savjetnika direktora. Kako nije bio ovlašćen Raičević joj za ponuđene poslove nije mogao dati i odgovarajuću platu i zvanje savjetnika. Raičević je time implicitno priznao da je prema Mirjani učinjena teška šikana i zlonamjera što je i razlog pokretanja tužbe. Dakle, za platu „pisarčića“
direktor je htio da ima kvalifikovanog savjetnika, što je Mirjana i bila prije nego je dobila nezakonito rješenje o prestanku radnog odnosa. Svakom ko ima oči i razum je jasno da je Mirjana dvostruko šikanirana, ali sudija sa debelim zlatnim lancem a bez toge kaže njet.
Na kraju, nijesmo mi, potpisnici, toliko naivni, znajući da slično ide sa sličnim, da Viši sud neće potvrditi Jovanićevu „pravdu“. Ali ni vi nemate razloga da budete naivni da će takvog mišljenja biti i sudije u Strazburu.
Ukoliko neko pomisli da ovo pismo može poslužiti kao prilika za donošenje nekakve kazne za “vrijeđanje Suda“, to će za nas biti najbolje priznanje, jer je bolje i vrijeđanje suda nego vrijeđanje inteligencije.
Novi sindikat RTCG,
Popović Mirjana; Pajović Radomir
javniservis.me 
Komentariši