Vaterpolo na deponiji!

Nije o sportu, a nije ni o ekologiji, o'ma da kažem. Tačnije, nisu samo sport i ekološke teme u poanti mog pisanja. Prljava politika; ona koja se vidi  sa deponije u Beranselu i prljavi politikanti u vaterpolu sa svojim diplomskim radom na  KUPU Crne Gore, svakako.

Nekako se baš “mučimo” zadnjih dana  sa ove dvije teško spojive društvene oblasti kojima aktuelnost daju i činjenice da su i obije proglašene za one od nacionalnog značaja. Samoproglašena Ekološka država Crna Gora i vaterpolo u njoj kao zvanično nacionalni sport od posebnog značaja. Ponekad izuste i omiljenu riječ “brend”, da bude evropskije.  Dakle, simbioza i na zvanično proklamovanoj ravni, postoji.

Što sjedinjuje – u crnogorskom slučaju – ove dvije naizgled nekoherentne (vidjeli smo da ustvari  nije tako) djelatnosti; nego baš uprljani politikanti koji su umislili da su bogomdani profesionalni  političari? Evo kako :

Vuka Golubović, uticajem u plemenu najvišlji depesovac Berana, naumio da – “with a little help of his tribe, family and friends” – ljudima u Beranselu, meni  trenutno najprimjernijim nositeljima epiteta građanina vaskolike Crne Gore; “uvali” deponiju na sam prag njihovih kuća,  sve u blizini  kulturnih spomenika od posebnog značaja, kakvi su manastiri  Uroševica, Šudilova i Đurđevi stupovi. Vukini inspektori su priznali sinoć javno na IN tv kod Darka Ivanovića da su Beranselci: “Imali pravo na proteste jer je medicinski otpad stvarno tamo odlagan” (V. Zarubica) i da su: “inspektori i uprava, pa i ministarstvo, svjesno kršili Zakon o odlaganju čvrstog otpada koji je stupio na snagu 01.01.2010” ( J. Zečević). U neznanju i nesnalaženju priznali su još oni dosta toga, ali trebala bi posebna enciklopedija sakupljenih zločinjenja i neznavenija da sve to objedini. Sa naglaskom na GOOGLE ERT ;) i njegovom ‘nepreciznošću’ (J. Zečević).

Vuka je istovremeno optužen za nepotizam koji direktno izaziva konflikt interesa u ovom slučaju jer se interesi i odluke prepliću u okviru “plemena”. Brat, žena, kuma, “rodijaci” plemenici, svi u Vukinom stroju pokušavaju slomiti građanski civilizirani otpor “Berangradaca” , koje često u nedostatku pravih argumenata optužuju da rade “za nečije drugo interese”, dok žena Vukina, na mjestu direktorice Komunalnog tvrdi da “tamo neko” ostavlja otpad na deponiji. A onda im njihovi ratnici gostujući u prime time programu priznaju i da su kršili zakon i da Beranselci imaju pravo na proteste jer je odlagan opasan medicinski otpad, što je bio i glavni razlog protesta ovih “tamo nekih” bundžija sa sjevera.

Tufik Softić i Sead Sadiković su u štampanim i elektronskim “Vijestima” sve fino pokazali i objasnili onome ko hoće i treba da vidi. I nepotizam i kršenje Zakona o odlaganju otpada razotkrili javnosti.

U međuvremenu, uporedo sa ovim dešavanjima, na krajnjem jugu odigrano FINALE KUPA Crne Gore u  sportu od nacionalnog značaja; “brendu” našem uzoritom, vaterpolu. Lišeni prisustva maltene svih najvažnijih čimbenika u Savezu na finalu KUPA u Kotoru; dakle nije bilo selektora Porobića, Predsjednika saveza Kovačevića, predsjednika sudijske organizacije Adžića, sekretara VPSSCG opet Adžića, prisustvovali smo zanimljivoj utakmici u bazenu i još zanimljivijoj, van ivice bazena.

Iako su delegat utakmice i VK Primorac uložili prigovor i žalbu prije početka meča, Budva mtel je uvrstila u tim bivšeg igrača Primorca koji po PROPOZICIJAMA koje donio PVSCG i ODLUCI o odlaganju KUP utakmice nije imao pravo nastupa za Budvane. Čl. 3 PROPOZICIJA i čl. 1 ODLUKE su vrlo jasni, na Finalu KUPA mogu igrati igrači registrovani do 25.10.2010. Brguljan je registrovan za Budvu 24.12.2010.

Politikanti, najprije u liku i djelu Aleksandra Tičića, savjetnika novog premijera za investicije, koji je iskustvo “pekao” u – stanovitim neregularnostima sklonoj-  budvanskoj opštini, magistrirajući na temi Vodeni Grad, nikad započet i nikad završen, su protivno pravilima insistirali da Brguljan nastupi i tako pokušali zaobići pravila koja sport čine plemenitim, a javnost zakinuti za sportsko uživanje, samo zarad svojih najličnijih neetičkih i politikanstkih interesa. Pokvario je time najprije svojim igračima i navijačima užitak u sportskom nadmetanju i eventualnoj pobjedi, jer Budva m:tel ima sjajnu ekipu koja je pobijedila Primorac i bez Darka Brguljana u prvoj utakmici. Ali, pekmez je bio presladak, nije izdržao “savjetnik” i omogućio je da Brguljan igra, jer mu  se Azevedo učinio nešto veći i opasniji nego što uglavnom jeste.

Budva je u bazenu dobila KUP, ali će ga vjerovatno izgubiti za zelenim stolom, ili na pravom Sudu, nešto drugačijem od ovog na koji se Tičić poziva; politikant savjetnik se poziva na vaterpolo sud koji je donio MIŠLJENJE da Brguljan može igrati za Budvu . MIŠLJENJE, naših mislioca, srećom nije ni na jednom sudu, pa ni na crnogorskom, relevantan dokaz ili argument, posebno ne kada je suprotstavljen PROPOZICIJAMA VPSCG i ODLUKOM odbora za vaterpolo.

Pokvarili nam užitak gospoda politikanti. I onaj življenja u zdravoj prirodnoj sredini, kao i ovaj uživanja u sportu.

I razotkriveni… jer ipak kritička javnost djeluje.

Ovaj put , djelovanjem kritičke javnosti, razotkriveni.

NVO Beštije će ovih dana ići na sjever da odigramo kao vid podrške jednu vaterpolo utakmicu na smeću sramotne beranselske deponije. Tamo nas čekaju “Beranske sjekire”, amaterski tim talentovanih pojedinaca.  U zdravom tijelu , zdrav duh… Probaćemo registrovati Ronaldinha ili Jordana za Beštije – mišljenjem – pa dako dobijemo te “neplivače” sa sjevera.

A Vuka i Tica? Pa, u divljinu.