Mozak čitave operacije je bila Služba državne bezbijednosti

izvor: nezavinne.com

PODGORICA – Jedan od ključnih svjedoka na suđenju za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, u proljeće 1992,
Slobodan Pejović izjavio je danas da je “mozak čitave operacije bila Služba državne bezbijednosti” Crne Gore.

Pejović je u nastavku suđenja u Višem sudu u Podgorici rekao da je deportacija izvedena “na osnovu telegrama koji je potpisao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Pavle Bulatović”.

Pejović, koji je u vrijeme deportacije bio policijski inspektor u Herceg Novom, ranije je rekao da je Bulatović policijskim službama poslao telegram da treba uhapsiti Muslimane iz BiH koji su se zatekli na teritoriji Crne Gore i da ih treba predati vlastima Republike Srpske.
“To je istina, a sve drugo je laž”, kazao je Pejović.
Zbog ranijeg svjedočenja, Pejović je više puta dobijao prijetnje.
U maju 1992, iz Crne Gore, uglavnom s Primorja, prema ranije iznijetim podacima, deportovano je najmanje 48 Muslimana/Bošnjaka koji su predati vlastima Radovana Karadžića.
Većina njih je kasnije ubijena. Njihove porodice su podnijele oko 30 tužbi protiv države Crne Gore, s zahtjevima za odštetu u iznosu od oko 38 miliona evra.
Najviše izbjeglica, 16, deportovano je iz Herceg Novog.
Zbog ratnog zločina deportacije, državno tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv devet bivših pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, od kojih su petorica u bjekstvu.
Na optuženičkoj klupi su Branko Bujić, Sreten Glendža, Milorad Šljivančanin i Božidar Stojović, dok su sa suđenja odsutni Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.
Prema optužnici, u maju 1992. sprovedeno je “nezakonito preseljenje građana BiH koji su imali status izbjeglica”. U optužnici je, takođe, navedeno da je deportacija izvršena po “naredbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića”.